Uzor i nadahnuće brojnim generacijama učenika

U izdanju Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti objavljena je početkom ove godine monografija o jednoj od najvažnijih hrvatskih keramičarki Ivančici Cvitić Znidarčić. Nakon umjetničkog školovanja u Hrvatskoj stručna i umjetnička znanja i iskustva na području keramike stekla je na uglednoj bečkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti, koja danas djeluje kao Univeristät für angewandte Kunst.

Monografija je prikaz dugogodišnjih umjetničkih i pedagoških napora Ivančice Cvitić Znidarčić. Od njezinih kolega i bivših učenika ponajviše saznajemo koliko je ona bila ne samo strpljiva nastavnica nego i nadasve izvanredna i svestrana umjetnica.

U prvome dijelu knjige glavna urednica Višnja Slavica Gabout, nakon zanimljiva proslova Danijele Žabčić, detaljno razlaže o okolnostima i razlozima nastanka monografije te nam pobliže objašnjava koncept izlaganja opusa, koji zbog složenosti odnosno zastupljenosti različitih umjetničkih aktivnosti nije mogao ostati tek na kronološkom nizanju radova.

Izd. ULUPUH, Zagreb, 2021.

Knjiga se sastoji od sedam zasebnih cjelina: Rani radovi (1968–1976), Ciklus vegetabilnih oblika i motiva (1977–2019), Skulpturalne forme (1976–1999), Keramičke ploče (1985–2019), Radovi u porculanu (2002–2009), Skulpturalne kompozicije, objekti, asamblaži i instalacije (1991–2017), Izazovi stvaranja u drugim medijima (1985–2014).

Već iz naslova cjelina razaznaje se da je najvažniji dio opusa Ivančice Cvitić Znidarčić rad u keramici, koji je zapravo njezin primarni medij izražavanja (media prima) i to u vrlo širokom rasponu od slobodno (iz)građenih do lijevanih oblika ili onih modeliranih na lončarskom kolu, radova od kamenjače, fajanse do porculana ili raku-keramike. Uza svaki keramičko-umjetnički primjer precizno su naznačeni tehnički podaci, i to ne samo o načinu oblikovanja i vrsti gline nego i o temperaturi paljenja, načinu glaziranja, oslikavanja i inih intervencija u glini, što samo po sebi otkriva široki i tehnološki zahtjevan dijapazon pristupa keramici.

Taj je dio monografije najopsežniji. Gotovo svako djelo predstavljeno je posebnom fotografijom. Zahtjevan posao izbora fotografija obavila je autorica knjige zajedno s Ivančicom Cvitić Znidarčić. Tehnički dio posla pri tiskanju i uređivanju knjige djelo je Alme Šavar, dok je za grafičko oblikovanje zadužen nezavisni dizajnerski studio Kuna zlatica.

Nakon pretežno slikovnog dijela monografije slijedi pretežno tekstualni dio s povijesno-dokumentarnim fotografijama. Iako taj dio knjige zauzima njezin manji dio, on je vrijedan prilog za pomnije upoznavanje autoričina opusa jer njezino umjetničko djelovanje stavlja u vremenski i kulturni kontekst u kojem se razvijala i afirmirala njezina jedinstvena umjetnička i životna biografija.

U poglavlju Edukacija – iz arhive sjećanja objavljen je niz kraćih, vrlo dojmljivih zapisa njezinih bivših učenika iz kojih možemo najviše saznati koliko je Ivančica Cvitić Znidarčić bila i ostala jednostavna osoba, izvanredna nastavnica i umjetnica. Bila je profesorica u zagrebačkoj Školi primijenjene umjetnosti i dizajna, djelujući kao vrsni pedagog na mnoge generacije učenika s osobitim osjećajem za potrebe i želje mladih naraštaja. Učenicima je njihova profesorica bila velik uzor i nadahnuće, uvijek spremna na požrtvovan rad ali i za istraživanje ako je ono bilo nužno za otkrivanje i prihvaćanje novih spoznaja i otkrića u umjetnosti.

Pri kraju monografije nalazi se poglavlje O umjetnici i njezinu radu rekli su… – likovni kritičari, novinari, galeristi – izbor eseja, zapisa, zabilješki, crtica… s vrlo vrijednim zapisima doajena naše likovne kritike: Vladimira Malekovića, Marine Baričević, Elene Cvetkove, Josipa Depola i Stanka Špoljarića. Autorici ovih redaka osobito je vrijedan izbor iz recentnih novinskih prikaza prvoga saziva Kolonije umjetničke keramike Hinko Juhn u Našicama 1979, gdje je bila i Ivančica Cvitić Znidarčić. Njezino sudjelovanje u nastanku te keramičarske kolonije utoliko je važnije što je ona bila učenica Blanke Dužanec, koju je u svijet keramike uveo onodobni ugledni keramičar Hinko Juhn. Nakon prve keramičarske kolonije Ivančica Cvitić Znidarčić se u nekoliko navrata vraćala u sazive našičke Kolonije.

Valja istaknuti i vrlo dojmljivo poglavlje naslovljeno Moja priča – autobiografski zapis kao kronika jednog vremena u kojem nas umjetnica podsjeća na uspomene iz mladosti, ponajviše na one iz doba školovanja i umjetničkog djelovanja u domovini i inozemstvu. Knjiga završava s poglavljem u kojem su navedene njezine skupne i samostalne izložbe, kolonije, simpoziji, radionice, zatim mentorstva, članstva u koordinacijama, žiriranja, objave tekstova u knjigama, časopisima i katalozima, kao i brojne nagrade koje je primila. Umjetničke radove izlagala je u domovini i inozemstvu te nesebično i obilno darovala u dobrotvorne svrhe.